Pred beskrajni let
Nenad Prokić | 21.01.2007.
Ostao sam do kasnih sati budan, ne zato jer sam nervozan, već da bih u prvim minutima 21. januara 2007. godine čestitao rodjendan hrvatskom špijunu Lukoviću. Petru Lukoviću. I da bih zahvalio njemu i svim onim dragim ljudima s kojima sam poslednjih dvadesetak meseci pravio LDP letilicu za slobodna krstarenja slobodnim stvaralačkim univerzumom. Sutra će ta mašina poleteti da nikada više ne sleti. Snabdevaćemo je gorivom u njenom neprikosnovenom i beskrajnom letu, kako bismo ostvarili što bliži i jasniji kontakt s univerzalnom kosmičkom svešću, koja je sva u neprestanim promenama i preoblikovanjima.
Nećemo se nikada bojati preokreta i osvešćivanja i bićemo uvek radosni kada ih primetimo i odmah usvojimo. Pokrenuli smo milosrdje, gostoljublje i univerzalno dobročinstvo i naš svet je samim tim već postao bolji. Naše najjače oružje, snažnije od neutronske bombe, je da volimo jedan drugog i da želimo da se sve društvene grupe rukovode takvim osnovnim idealima. A to se postiže uticajem koji častan život nosi sa sobom i prenosi u budućnost, u nova životna deljenja.
Mi verujemo u sprovodjenje, odnosno pošten napor da se ispuni ono što je izgovoreno. Sve u životu je provera i zadatak. Ostanite verni našim uverenjima, budite spremni na ispite sudbine. Ne vraćajte se na ono što ste postigli, nego uvek mislite na ono čemu težite. Ne dozvolite da vas samoljublje i udobnost navedu na poredjenja sa slabijima od vas. Ugledajte se na one savršenije ispred vas. Odmarajte se od posla samo da biste sakupili nove snage i ne tražite nagradu u praznim priznanjima mnoštva. Nagradu vama pruža samo vaša savest. Ne trošite život u ništavnostima, već u njemu uvek nalazite ono što je bit i suština.
Sutra uveče ćemo se grliti onako kako samo mi znamo.














Ne postoje komentari za vest. Budi prvi koji će komentarisati!