Final cut ili preraspodela ukradenog – Mišković 212(f)
Nenad Prokić | 30.11.2007.
Ideja tranzicione pravde sprovodi se više pod međunarodnim pritiskom nego onim unutrašnjim, i ta pravda nikad neće biti dodeljena ni na kakav fer način, kao što ni taj kapital uostalom nije na taj način nastao. Isto je to tako i kada je reč o zločinima koji su činjeni da bi se taj ratni profit stekao. Upravo zato najviše kukaju na pritiske spolja baš oni koji su se najviše okrvavili i nakrali. Ono što se pritom paralelno događa, jeste pokušaj legalizacije nepošteno stečenih dobara kod onih koji te pritiske čine. Za to se nikad ne štede ni sredstva ni načini.U međuvremenu, društvo u tranziciji se drži hermetički zatvoreno, jer je to jedina garancija očuvanja, u najmračnijim slučajevima čak i uvećanja pokradenog inventara. Tako se za domaću javnost servira priča o iskonskim zapadnim neprijateljima, a istovremeno se od tih istih zapadnih satrapa skriveno traži klupska karta i to u svečanoj loži, ne pitajući koliko košta. Srbija dve hiljade i sedme godine n.e. Mišković 212 (f).
Taj do srži pokvaren antipatriotski manevar najbolje uspeva tamo gde ne postoji civilizovano društvo. Jer da postoji takvo društvo, do svega toga ne bi ni došlo. Pošto smo mi, dakle nedovršeno društvo, nedovoljno jako da nametne odgovornost onima koji imaju moć, bogatstvo i uticaj, ostajemo pod pritiscima spolja. Ipak, pritisci spolja nikada nisu dovoljni, pa je kao što je to bilo na početku ratnih sukoba zbog otimačine, tako i sada povodom poslednjeg čina preraspodele ratnog plena - nužno da postoji javno mnenje koja je sada na kraju, kad već nije to bilo na početku, sposobno da se odupre korumpiranoj političkoj eliti. U okviru tih zahteva, takođe je neophodno da neka politička struktura ponudi viziju, koja će aktivirati građane da se konačno trgnu iz letargije u koju su dovedeni konzumacijom otrovnih mitova, nakon čega su opasno stradali. Kao papagaji ponavljaju bedastoće o navodnim junaštvima, pa je vrlina kad Kraljević Marko zubima zakolje Musu Kesedžiju, u okviru dinaroidnog mita o večitoj borbi protiv Turaka - a zataškavaju se činjenice da su da su trista od tih petsto godina Srbi sarađivali sa Turcima i da su oni činili posade po garnizonima u Mađarskoj i Slavoniji, kao i činjenica da je Pravoslavna crkva itekako preferirala tursku vlast u odnosu na katoličku. Ono što bi trebalo suditi, a nećemo nikad, je crkva. Nikada nismo čuli od vladika ili Patrijarha osudu logora po Bosni gde su silovane hiljade Bosanki. Ili sramota sa pravoslavnim popovima u Hrvatskoj, koji su se razbežali i ostavili svoje stado na milost i nemilost. Crkva je imala vrlo prljavu ulogu i neće biti pravednog i uspesnog suđenja dok i Crkva ne kaže: mi smo za univerzalnu pravdu! Svi projekti iza kojih je Pravoslavna crkva stala u poslednjih dvadeset godina, ako ne i devet stotina, su propali. Ali, nema ni na pomolu bilo kakve skrušenosti i preispitivanja. Ne gledaj šta ja radim, već slušaj šta ti govorim. Mišković 212 (f).
Dokle god krivci nisu dovoljno oštro i masovno kažnjeni, nećemo imati u potrebnoj meri podstaknute građanske hrabrosti za konačni obračun sa onima koji su spremni da korumpiraju sve oko sebe kako bi ostvarili svoje najsebičnije prohteve. Istorija u Srbiji podgreva nade najgorih, još od ranog srednjeg veka. Zato je dobro da se vrši pritisak na nas da imamo procese i da se teraju naši ljudi da o tome razmišljaju i govore. Naš pravni sistem jednostavno u društvu nije provocirao takve situacije. Gde bi nama zaista bio kraj, kada bi taj pravni sistem mogao da donese i sprovede normu i odluku da se zarada od zločina ne sme zadržati. Jer sa tom zaradom se zločin dalje širi, kupuju se novine i novinari, kupuju se nove laži i sa njima sve više novih lažova, korumpira se i mrcvari, truje i ubija. Pronosi se ideja da se zločin isplati, kao i da je patriotizam sve što te domaće ubice rade. Ni vizionarska politika mnogo ne pomaže ako većina javnog mnenja hoće krv, mitologiju i zadovoljštinu koju dobija od osvete - i upravo takvo stanje održavaju politički kriminalci koji su izazvali sukobe zbog dobiti, i ratni profiteri koji su se tu najbolje snašli. Srbovanje do daske bez obzira na posledice. Mišković 212 (f).
Tako, čeka nas veoma dug put do nekakve ideje pravičnosti i pravednosti na ovim prostorima. U uslovima u kojima se teži ka fundamentalnim promenama ili barem tumačenjima elementarnog demokratskog shvatanja života i sveta - kako bi se nahranili lični sebični apetiti, kada se licemerjem proglašava traženo odustajanje od funkcije Predsednika partije u svrhu elementarno demokratskog obavljanja funkcije Predsednika države, ili kada se stvara novo lažno pravilo demokratije da onaj ko ima manje glasova može da odlučuje o svemu - potrebno je da oni koji sagledavaju svu bedu prevare budu beskompromisni, potreban je dalji međunarodni pritisak na domaće političke manipulatore, potreban je akt patriotizma i ljubavi prema svom narodu koji je veći od Kosova i cele Rusije. Pošto bih ja voleo da moj narod živi u modernoj i pravičnoj državi, u kojoj banditi ne hodaju ulicama kao heroji, u državi u kojoj me ne sramote koljači na političkim položajima; pošto sam patriota i u okviru mog patriotizma leži ideja da se kazne svi koji su osramotili narode bivše Jugoslavije, dakle svi oni koji su ubijali i krali, ili su to dozvoljavali. Mišković 212 (f).
Mislim da je Amerika činila izuzetno loše kada je Miloševića proglašavala faktorom mira i stabilnosti na Balkanu, a građane Srbije podvrgavala ekonomskim sankcijama. Mislim da Amerika čini izuzetno loše što koristi silu u Iraku, baš isto kao što je to ranije činila i Rusija u Čečeniji ili Kina na Tibetu. Mislim da Amerika čini jako loše ako na bilo koji način ohrabruje Miškovića, takozvani Demokratski blok koji ne postoji, kao i kurire tipa Grubačića - kao neki novi faktor mira i stabilnosti na Balkanu. Mislim takođe da Srbija čini izuzetno loše, da je to glupost i hipokrizija, kada se govori o Amerikancima da su neiskreni i pretvorni, da samo svoje interese čuvaju, pošto ja ne znam državu koja ne brani svoje interese. A ako i tako gleda na Amerikance, opet su oni manje zlo. Mi u LDP bezuslovno odbacujemo antiamerikanizam, ne zbog toga što Sjedinjene američke države smatramo u svemu uzornim društvom. Svesni smo njegovih problema i promašaja, ali Sjedinjene države su dom snažne demokratije koja za sobom ima plemenitu tradiciju koja je ostvarila trajna ustavna i društvena dostignuća. Njeni narodi su stvorili živu kulturu koja je mnogima izvor zadovoljstva, inspiracije, ali i zavisti. I Sjedinjene američke države će uvek ostati bitni deo našeg ukupnog osvrta na svet i život, jednostavno zbog toga što je politički pojam slobode koji do kraja zastupamo, proizašao iz američke Deklaracije o ljudskim pravima, kao naravno i Francuske revolucije. Amerika je, da podsetim, bila i prosrpska i projugoslovenska početkom devedesetih, ali ne uz previše investicija. Srbi su, a ne Amerikanci razbili Jugoslaviju. Mišković 212 (f).












© Liberalno-demokratska partija. Sva prava zadržana. Simina 41, 11000 Beograd, Srbija, tel/faks: +381 (0)11 3208 300; faks: +381 (0) 3208 301