Zapad ili samoubistvo?
Nenad Prokić | 15.04.2008.
Odlučio sam da tokom ove kampanje govorim uglavnom o jednoj temi: zapadnoevropskoj civilizaciji. Putujući po Srbiji, to i činim, svestan da većina gradjana nije upućena da toj civilizaciji potpuno i pripada, objašnjavajući pritom razloge i posledice laganja svih onih koji tvrde drugačije.
Veliki deo uspešnosti Zapada počiva na šest glavnih ideja ili faktora uspeha: hrišćanstvu, optimizmu, nauci, ekonomskom rastu, liberalizmu i individualizmu. Istraživanje ovih ideja dovodi do zaključka da su one veoma otporne, a u nekim slučajevima, zahvaljujući postupnom evoluiranju, i neizmerno čvrsto ukorenjene. Zapadna civilizacija je napredovala više od bilo koje druge u prošlosti i sadašnjosti, uspešnija je u ekonomskom, vojnom i političkom smislu, u nauci i tehnologiji, u umetnosti i poboljšanju zdravlja, blagostanja, dugovečnosti, a verovatno i sreće svojih stanovnika. Uza sve svoje očite i ozbiljne greške, Zapad pridaje veću važnost nego druge civilizacije svetosti i dostojanstvu ljudskog života, obrazovanju svih ljudi, pružanju jednakih prilika svima, slobodi pojedinca i iskazivanju njegove nadarenosti, temeljnoj jednakosti i bratstvu medju ljudima, uklanjanju predrasuda prema pojedincima i skupinama, poticanju nauke i umetnosti, izumima boljih, jeftinijih i prikladnijih proizvoda i ublažavanju patnje. Ni jedna druga civilizacija nije se ni približila zapadnjačkim dostignućima. U najboljim primerima ih je samo donekle kopirala.
Na šta kažemo kad mislimo Zapad? Mislimo na zemlje koje su naselili Evropljani, ukratko, na Evropu, Severnu Ameriku, Australiju i Novi Zeland. Suprotstavljanje uspešnog Zapada manje uspešnom Istoku počelo je već sa starim Grcima, kada je Istok značio persijsku tiraniju. Pritom je oduvek i Istočna Evropa bila Zapad.
U srži Zapadne civilizacije jeste nemiran, ambiciozan, samousavršavajući, optimističan, racionalan, dominantan, a svakako donekle i idealističan pojedinac, osoba koja ima neki cilj, koja veruje u sebe i svoju ulogu u društvu.
Naš problem u Srbiji danas, jeste da izumire pouzdan, odgovoran pojedinac, koji sam sebe usavršava. Umesto vere imamo agnosticizam, umesto optimizma fatalizam, umesto vere u napredak sumnju, a umesto snova imamo noćne more. Umesto odgovornosti prema drugima imamo veliki broj onih koji se uživljavaju u ulogu žrtve i još veći broj onih koji imaju neodoljiv poriv da misle samo na sebe. Umesto idealizma imamo cinizam, umesto smisla i cilja pojavljuje se novac i to uglavnom ukradeni, umesto razuma imamo osećanja. Umesto mudrosti imamo "stručnjake", umesto kulture imamo supkulture, umesto ozbiljnosti imamo trivijalnost. Umesto mučno stečenog iskustva imamo plitkost, umesto akcije imamo depresiju. U velikoj smo nevolji - jer ne verujemo u ideje koje su zaslužne za besprimerni uspeh naše civilizacije.
U Srbiji je na delu strategija vladajućih varalica. Svi oni tvrde da smo nešto drugo od onog što jesmo. Srbija je leglo podlog, sebičnog i potkupljivog ponašanja. Na primeru samoubistvenog slogana BEZ KOSOVA NEMA OPSTANKA, mogućno je dokazati očitu laž - jer je besomučna laž da Srbija bez Kosova neće opstati. Opstajala je i ranije bez njega, pa što ne bi i sada? Ali takva samoubistvena i lažna izjava se može pretvoriti u stvarno samoubistvo, jer se laž tako sveti svojim izumiteljima i onima koji je upražnjavaju.
Samoubistvo pojedinca je kraj života kojeg on sam sebi nameće. Samoubistvo civilizacije, društva ili naroda, je kraj kojeg civilizacija, društvo ili narod samo sebi nameće, daleko redje je da propast dolazi spolja. Isto tako su i najteže bolesti čovekovog organizma one koje sam organizam proizvede. Jedna od definicija samoubistva je prouzročenje vlastite propasti, često nenamerno. Jedini način izbegavanja samoubistva je obnova načina na koji razmišljamo o sebi. A to je sa današnjom političkom nomenklaturom nemogućno. Zato smo osnovali LDP.
Srbija je danas politički nekako gde je i bila na polovini dvadesetog veka, teritorijalno negde posle izgubljenih balkanskih ratova i ekonomski u zaostatku za krajem sopstvenog komunizma. Zato smo osnovali LDP. I borimo se za premoć društva nad državom i za uvažavanje pojedinca od kolektiva, pogotovo onda kada se on ne slaže sa kolektivom; za onog nemirnog, ambicioznog, samousavršavajućeg, optimističnog, racionalnog, dominantnog i idealističnog pojedinca koji veruje u sebe i u svoju ulogu u društvu.
Od šest glavnih ideja ili faktora uspeha na kojima se bazira zapadnoevropska civilizacija - kod nas funkcioniše jedna, a i ona u kontrasmeru. Nema dakle zapadnog i istočnog Hrista; Hrist je jedan, sve ostalo je politika. Kako naš pravoslavni pogled na svet uglavnom ne upražnjava ekumenizam, kao ni gregorijanski kalendar, te sa primitivnim nipodaštavanjem gleda na inače mnogo uspešniji katolički i protestanski svet, hajde da priznamo pola poena na prvi faktor uspeha. Šta je sa ostalima? Umesto optimizma imamo defetizam, umesto nauke često imamo tribalno paganska verovanja, umesto ekonomskog rasta imamo svašta samo ne to, umesto liberalizma imamo razne vidove diktature, a umesto individualizma populizam i kolektivizam. Eto koliko nas posla čeka da bismo postali ono što jesmo, i kulturno i politički i teritorijalno. Prvi korak je da sve to prvo sebi priznamo. Za to smo osnovali LDP. Širi dalje!












© Liberalno-demokratska partija. Sva prava zadržana. Simina 41, 11000 Beograd, Srbija, tel/faks: +381 (0)11 3208 300; faks: +381 (0) 3208 301