DESETAK TEZA

Nenad Prokić | 24.06.2009.


  • Nije mogućna promena u društvu bez akcije intelektualnog sloja u njemu.
  • Nema partije, pogotovo ne liberalne, koja može da uspešno deluje bez podrške tog sloja u društvu.
  • Srpsko društvo je zakucano u jalovo prežvakavanje jednih istih tema, isto tako i njeni intelektualni slojevi. U isto vreme eksperiment zamene morala i politike imaginarnim životom je u Srbiji izveden do tačke moralne paralize i političke dezintegracije. Umesto države zato imamo maketu države.
  • Glavna odlika te jalovosti je potpuna nesposobnost da se formira najmanji zajednički imenitelj i da se on aklamativno prihvati. Zato vlada konfuzija pred glasačkim kutijama.
  • Sva društva u tranziciji imala su ili jasan ili kakav-takav konzenzus oko osnovnog pravca promene.
  • Dok brod tone, niko ne farba ogradu, već svi idu u istom pravcu: prema čamcu za spasavanje. Teško da neko drugačije pravilo važi i u društvu koje neprestano ponovo propada.
  • Ako stalno propada akcija za promenu u društvu, onda će umesto iznutra, to društvo biti promenjeno spolja, lomljeno uticajem ravnodušnih kauzalnih lanaca. Ta promena nikad ne može biti tako dobra, kao što bi bila ona koja je prethodno iznutra izostala.
  • Nije dobro da razmišljanja i tekstovi koji polemišu o takvim stvarima budu glomazni i komplikovani, jer umnogostručavaju problem koji bi u nuždi trebalo da se pojednostavi.
  • Kao što postoji Urgentni centar, koji spasava život i ne radi ništa drugo, tako bi bilo dobro da postoji i akcija oko društvene promene, skoncentrisana samo na ono što svi želimo. Naravno, u slučaju da tako nešto uopšte postoji.
  • Ako tako nešto ne postoji, setimo se kako je naš dom manja planeta jedne nebitne zvezde: da nestanemo sada, niko to ne bi ni primetio. Dok se to ne desi, svađjajmo se do mile volje, kad ima povoda i kad ga nema, kad mislimo isto i kad mislimo različito, kad smo u pravu i kad grešimo. I to je način da se živi.

Share
Pristigli komentari (1)
beogradjanin [neregistrovan/a] (01.07.2009, 00:00)
apel
Apel demokratskoj javnosti koji je potpisala grupa intelektualaca je trebalo da bude upucen ne gradjanima, vec prvo samim intelektualcima. Ono sto je apel postigao jeste da uzdrma ucmale intelektualce, doduse, uglavnom negativno reagujuci. Svi do jednog su reagovali samo zbog jedne recenice, a to je sto su potpisnici dali otvorenu podrsku jednoj politickoj partiji. I tu je isplivala na povrsinu ta nevidjena gadljivost prema bilo kojoj politickoj opciji. Kao da je samo stavljanje na stranu neke politicke partije korumpiran cin. E zbog takvog decenijskog gadjenja prema politici mi smo se nasli u situaciji u kojoj se nalazimo.