Saveti, saveti...
Nenad Prokić | 06.07.2009.
Evo, kako život brzo dođe na svoje. Veoma dobro razumem razloge Filipa Davida da ne želi da bude u savetima institucija kulture, jer su oni puni političkih funkcionera. Ali, zar je iko pomislio da ti saveti neće biti politički i ovog puta? LDP nije postavio svoje funkcionere u savete, upravne i nadzorne odbore, kao naravno što nije postavio ni direktore koji su partijski funkcioneri.
Na taj način, ne samo da je LDP održao predizborno obećanje, već su ti isti saveti i odbori depolitizivani, nažalost samo u onom procentu koji je LDP osvojio na izborima. Ako se sad ti nezavisni ljudi koje je LDP postavio u okviru svojih kvota odustanu, šta nam preostaje? Da postavimo i mi partijske ljude na njihova mesta, kao što čine i svi ostali?
To je ta košulja o kojoj govorim. Ako izađu svi ti ljudi, neće isprljati svoje košulje. Ako ostanu, na neki način će to ipak uraditi. A koji je to, moliću lepo, drugi način da promenimo društvo? Da su sve partije postupile kao LDP i postavile takođe nepartijske osobe, onda bi i naši ljudi ostali. Samo, kada dođe taj dan, ovom društvu LDP više neće biti nešto naročito ni potreban, jer su sve partije prihvatile njegova načela i to društvo bi već bilo promenjeno, a svi mi sretni i veseli.
I još nešto: ispalo je da sam u pravu kad nisam hteo da govorim za NIN. Iz teksta gospođe Zore Latinović provejava zloća na sve strane. U svakoj rečenici iskače nekakva teorija zavere. Niko da pomisli kako je ova rasprava zaista dobronamerna i transparentna. Kao da se to u našem društvu smatra apsolutno nemogućnim.
|
|
|
Tweet |
|















