Teksas kao naš argument
Vesna Pešić | 16.07.2007.
Često čujemo argumente u odbranu Kosova koji nisu validni. Slušala sam radikale kako koriste pitanje „kako bi SAD reagovale ako bi Latinoamerikanci tražili da otcepe Teksas ili Kalifornija“, da bi nam predočili kako Amerika nikada ne bi pustula da joj „ode Kosovo“, a eto, Srbiji predlažu baš takvo rešenje. Podrazumeva se da SAD ne bi štedele silu da sačuvaju svoju teritoriju. Uzgred budi rečeno, nije loše znati da su Teksas, Novi Meksiko i Kalifornija pripadali Meksiku sve do sredine 19. veka. Te teritorije Meksiko je izgubio u ratu sa SAD. U to vreme, dakle, sredinom 19. veka, Meksiko je bio slaba država, u velikoj krizi i raspadu, sa malobrojnim stanovništvom a velikom teritorijom i zato nije uspeo da je odbrani.
Zašto ova često navodjena paralela izmedju Srbije- Kosova i Teksas- Hispanoamrikanci-SAD nije dobra? Pa nije teško dosetiti se. Ta paralela bi se mogla povlačiti samo ako bi Hispanosi zaista potegli pitanje otcepljenja i tražile da Teksas, odnosno Kalifornija postanu nezavisne države. Paralele nema upravo zato što oni to ne traže . Ništa ne vredi da ponavljamo a šta bi bilo kada bi tražili...Pa onda bi bio problem, baš kao što ga ima Srbija, jer Albanci ne žele da se integrišu u Srbiju i traže svoju nezavisnost. Kako bi se vlast u SAD ponašala - ne znamo. Dok Hispanosi preskaču veoma opasne zidove i Rio Grande da bi se dokopli SAD, jer u svojim zemljama nemaju posla i iz njih beže, njima ne pada na pamet da otcepljuju Teksas i od njega stvare neku svoju hispano državu jer su iz takve upravo pobegli. Dakle, oni hoce da se integrišu u SAD. Pošto ilegalno ulaze u SAD i nemaju dokumenta, što je veoma čest slučaj, oni traže načina da svoj boravak legalizuju i steknu državljanstvo tu, gde su imigrirali.
Problem nastaje kada se pojavi jaka i nepokolebljiva volja neke zajednice koja je i teritorijalno definisana, da se odcepi i osnuje samostalnu državu. Kada takve volje nema, onda nema ni problem. To znači da odvajanje ili „otimanje" teritorije nije nikakva apstrakcija, niti rebus koji može da se reši hipotetički i poredjenjem sa situacijama u kojima takve volje nema. Ako nema snažnog pokreta stanovništva za otcepljenje i nezavinost, problema nema. Ako ga ima, sve do nasilja i rata, onda ta država ima veliki problem da integriše deo stanovništva, a time, i sačuva svoj teritorijalni integritet. Ona će se nužno naći pred dilemom: stalno se sukobljavati sa jednim delom svoje populacije kao što je slučaj na Kosovu (ti sukobi ne mogu biti večni, jer strane trupe neće zauvek da sede na Kosovu), ili će pokušati da nadje izlaz i definiše svoje granice koje ne bi bile više osporavane.
Srbija ima problem zbog volje Albanaca da proglase nezavinost Kosova, a ne zbog nepravde koja joj se čini od strane medjunarodne zajednice, mada nepravde nisu isključene. Problem ostaje naš ma kako mi procenjivali poteze velikih sila. Bilo nam ne doći do takve situacije u kojoj 2 miliona ljudi hoce da stvara svoju državu. Možda za takvu situaciju nije kriva samo ova ili ona srpska vlast ( a jeste mnogo kriva), možda su krivi Albanci jer hoće svoju državu i neće da žive u Srbiji (nikada nisu to hteli, ratom su pripojeni Srbiji 1912. godine) problem je tu, odvano postoji, ma šta da je njegov uzrok, i zato ne vredi da se vajkamo i pitamo šta bi bilo kad bi bilo sa Teksasom.












© Liberalno-demokratska partija. Sva prava zadržana. Simina 41, 11000 Beograd, Srbija, tel/faks: +381 (0)11 3208 300; faks: +381 (0) 3208 301