Potpisnici proglasa : Srbiju u Evropu – Evropu u Srbiju : Latinka Perović, Rajko Danilović, Mirko Tepavac, Sonja Biserko - Helsinški odbor za ljudska prava, Miljenko Dereta - Građanske inicijative, Maja Mićić - Inicijativa mladih za ljudska prava, Borka Pavićević - Centar za kulturnu dekontaminaciju, Vesna Petrović - Beogradski centar za ljudska prava, Milan Antonijević - Komitet pravnika za ljudska prava, Jelena Milić - Centar za evroatlantske studije, Dušan Bogdanović - Fond Biljana Kovačević Vučo, Bora Todorović, Jelisaveta Seka Sablić, Filip David, Vidosav Stevanović, Puriša Đorđević, Mirko Đorđević, Predrag Koraksić CORAX, Ratko Božović, Pavel Domonji, Ivan Kuzminović, Izabela Kisić, Svetislav Basara, Boško Jakšić, Dragoljub Todorović, Srđan Ćešić, Kosta Bunuševac, Josif Tatić, Janja Beč Neumann, Vladimir Kravčuk, Drago Kovačević, Goran Marković, Fahri Musliu, Pavle Sekeruš, Mirjana Karanović, Mirko Gaspari, Irfan Mensur, Ivon Jafali, Veljko Đurović, Srba Travanov, Dragan Velikić, Mijat Lakićević, Miladin Kovačević, Milojko Pantić, Dobrivoje Tanasijević – Den Tana, Olivera Ježina, Miša Brkić, Predrag Sarapa, Nadežda Gaće, Dinko Gruhonjić, Ivana Bajić, Srna Lango, Nikola Đuričko, Goran Jevtić, Stevan Filipović, Branislav Trifunović, Lena Bogdanović, Nikola Čuturilo, Biljana Cincarević, Vlada Divljan, Nikola Kojo, Marijana Pajvančić, Lazar Stojanović, Vladimir Goati, Srđan Gile Gojković, Aleksej Kišjuhas, Sanja Krstović, Aleksandra Vrebalov, Jaša Grobarov, Nataša Kandić, Nenad Novak Stefanović, Suzana Kostić, Stojan Bogdanović, Lazar Lalić

LibNews 32

Nedelja, 11. 7. 2009.

BOJAN ĐURIĆ
DAN OSTANKA (MINISTRA JEREMIĆA)

Kako danas drugačije i oporo zvuči ona Bajdenova opaska o Jeremiću kao momku koji pravi toliko problema. Ako ovako nastavi, ministar spoljnih poslova uskoro više neće moći nigde da otputuje. Izgleda da se ukidanje viza neće primenjivati samo na građane sa prebivalištem na Kosovu i na Vuka Jeremića.
Ipak ne vredi. Zviždanje himni američke, iranske i drugih nepravoslavnih sportskih delegacija može se srediti pokrivanjem tona u reportažnim kolima RTS-a. Gromoglasni fijuk regionalne i evropske politike ministra Jeremića ne može stišati ništa. Čak ni ofanzivna medijska priprema skorog dolaska Oli Rena koji, za sada, nije otkazan.
Put u Dubrovnik je sam otkazao. Ferhagen, holandski šef diplomatije, saopštio je gotovo istovremeno da u Beograd neće dolaziti zbog toga što su srpski zvaničnici dnevni red susreta unapred falsifikovali.
Šamar je odjeknuo, a onda je počelo i da odzvanja posle drugog koji je usledio istog dana. Uprkos velikom trudu onih medija koji još uvek, iz porodičnih ili ugovorno-kreditnih razloga, služe kao gluva soba u kojoj se zatomnjavaju haubični udari po liku, obrazu i stilu ministra.
Zato izgleda nemoguće da se odjeci kraha brižljivo gajene bahatosti Vuka Jeremića nisu čuli čak do Andrićevog venca. Tamo se sada valjda ocenjuju izveštaji ministara o prvoj godini rada. Drugi ministri imaju minuseve i pluseve i izgovor – svetsku ekonomsku krizu. Jeremić ima samo krize koje je sam stvorio i dve nove negativne preporuke koje je zaslužio – jednu iz Dubrovnika i drugu iz sedišta holandskog ministarstva spoljnih poslova.
A mogao je ministar da se konačno spusti na zemlju. Ima, recimo, onih koji bi, iako im «ničim izazvani» domaćin ne dopušta da govore odmah posle premijerke zemlje domaćina, ipak otišli u Dubrovnik na vreme, pred prvi dan samita. Kad već imaju mogućnost da direktno lete do Dubrovnika. Pametan i koristan šef diplomatije bi to, na primer, mogao da iskoristi da reši problem oko sporazuma o civilnim letovima koji bi omogućio da avioni nacionalnog avioprevoznika lete do odredišta za koje su uredno prodali karte. Taj problem će ipak na kraju morati da reši Milutin Mrkonjić. Ne sumnjam da hoće.
Mogao je i da promeni itinerer, onako kako je JAT Airways samovoljno učinio svojim nesrećnim i prisilnim putnicima, pa da sleti u Tivat i ostane u poseti Crnoj Gori. Da vidi da ta zemlja, koju je takođe u nekoliko navrata izvređao, usvaja deklaraciju o danu sećanja na zločin u Srebrenici, iako na to nije obavezana osuđujućom presudom Međunarodnog suda pravde poput Srbije. Zemlja koja tako nešto može da uradi u svom parlamentu, a da istovremeno njen premijer sedi i radi u Dubrovniku, neopterećen činjenicom da ne govori na otvaranju skupa, iako ima više premijerskih i predsedničkih mandata od svih drugih učesnika zajedno.
Zemlje koja jedina na Zapadnom Balkanu ima stabilnu vladu. I sa kojom Srbija još uvek nema pune diplomatske odnose. Da se ministar pita, verovatno ih ne bi ni uspostavljala.

SLOBODA PUTOVANJA ZA GRAĐANE, DEBLOKADA SSP NOVA OBAVEZE ZA POLITIČARE

Liberalno-demokratska partija doživljava predlog komesara Evropske komisije o ukidanju viznog režima kao poruku građanima da Evropa razume našu potrebu da živimo, radimo i putujemo kao i svi drugi Evropljani.
Tu poruku su građani još davno zaslužili. Odluka je rezultat promena u Srbiji, njene modernizacije i približavanja evropskim standardima koje smo započeli još 2000. godine. Od tada su sami građani, mnogo češće i mnogo jasnije od većeg dela vlasti i elita, pokazivali opredeljenost i sposobnost da budu deo slobodne i otvorene Evrope. S druge strane, Evropa je često pokazivala veću spremnost da nas uvede u svoje političke procese i okvire nego što je to bio slučaj sa domaćim insitucijama.
Odgovor na pitanje zašto ukidanje viza stiže tek sada moramo da tražimo u činjenici da su posle 2003. godine naše vlade, zahvaljući onima koji su sa pozicija vlasti usporavali evropeizaciju, bile prespore ili neiskrene u poslu približavanju Uniji. Sitni uspesi u evropskim poslovima često su bili maska za sporost, a nesposobnost da se poslovi obave i politička neiskrenost pokrivani su opravdanjem da Evropa nije pravedna prema građanima Srbije. Od danas takvog opravdanja nema.
Veliki neuspeh bi za naše društvo bili opuštenost i zadovoljavanje ukidanjem viznog režima. U ovoj odluci moramo da pronađemo motiv za rad na hitnoj deblokadi primene Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i definitvni prelom naše budućnost prema sigurnom članstvu u Evropskoj uniji.
Zbog toga danas nema mnogo razloga za euforiju u redovima vlasti. Za građane i LDP razlozi za zadovoljstvo su mnogo veći. Građani će moći da putuju i komuniciraju sa Evropom, pa više neće, u meri u kojoj je to do sada bio slučaj, biti žrtve falsifikovanja stvarne situacije u evropskom okruženju i odnosa drugih naroda ili država prema nama. LDP se ovom događaju naročito raduje kao partija koja će u otvorenijoj atmosferi i u društvu koje više nije osuđeno na izolaciju mnogo efikasnije moći da dokazuje vrednost svog programa i superiornost ideje mnogo bržih evropskih integracija.

OTVORENA POSLANIČKA KANCELARIJA
NOVI PAZAR, PRIBOJ

U Novom Pazaru јe otvorena Poslanička kancelarija koju će za kontakte i razgovore sa građanima zajednički koristiti poslanici tri partije sa teritorije opština Novi Pazar, Tutin i Priboj.
Kancelariju u zgradi Uprave grada zajednički će koristiti poslanik Liberalno-demokratske partije iz Priboja Kenan Hajdarević, poslanik Sandžačke demokratske partije iz Novog Pazara Munir Poturak, i poslanik G17 plus iz Tutina Šerif Hamzagić.
Kanceralija je otvorena uz podršku Skupštine Srbije, USAID-a i lokalne samouprave. Poslanik Kenan Hajdarević izrazio je zadovoljstvo što će kroz rad u kancelariji biti u prilici da unapredi komunikaciju sa građanima, i zahvalio se organizacijama i institucijama koje su podržale ovaj projekat.
"Otvaranjem kancelarije, pružiće se prilika da se popravi komunikacija sa građanima. Obaveza svakog političara je da rešava probleme, a svedoci smo toga da je upravo politika bila prekreka normalnom životu i generator problema u Sandžaku. Ovo treba da bude samo prvi korak u rešavanju problema", izjavio je poslanik LDP-a Kenan Hajdarević.
"Ovo je mesto gde će parlamentarci imati priliku da razgovaraju o pitanjima koja su od zajedničkog interesa za njih i za sve građane", rekao je direktor USAID-a za Srbiju Majkl Harvi.
U ponedeljak, 6.jula, poslanik LDP Kenan Hajdarević otvorio je Poslaničku kancelariju u Priboju. Govoreći o ciljevima otvaranja Kancelarije narodnog poslanika, Kenan Hajdarević je naglasio da je u današnje vreme politika postala generator problema a ne sredstvo za njihovo rešavanje i zbog toga se osetila potreba za otvaranjem Kancelarije narodnog poslanika koja bi pokušala da bude medijator između običnog malog čoveka i visokog političkog establišmenta. Dodao je da postoji potreba za otvaranjem Kancelarije u svim delovima zemlje.
Dušan Dinić iz Fridrih Nauman fondacije je pozdravio ideju narodnog poslanika, naročito zbog potrebe građana da konstantno učestvuju u političkom procesu a ne samo u toku izbora. Fridrih Nauman fondacija će pružiti bezrezervnu podršku i pomoć radu kancelarije, naročito u delu koji se odnosi na političku edukaciju.
Vršilac dužnosti internacionalnog sekretara LDP, Dušan Gamser je istakao da ciljevi politike LDP nije da Srbiju odvedu u Evropu već da se od Srbije napravi Evropa. Otvaranje Kancelarije je veliki korak u cilju jednakog razvoja cele zemlje, naročito u svetlu neophodne decentralizacije i regionalizacije zemlje i razvijanja demokratije i parlamentizma. Od svih partija u Srbiji LDP se posebno izdvaja po svom beskompromisnom evropskom putu i trenutno ima podršku svih evropskih zemalja od Slovenije do Švedske.
Priboj
Dragoljuba Savića 54,
telefon: 033 451 810
e-mail: kancelarija.priboj@ldp.rs
Radno vreme : svakog radnog dana od 11 do 14 i od 17 do 20 časova.
Novi Pazar
Stefana Nemanje 2,
Telefon: 020 311 902
Radno vreme: svakog radnog dana od 14 do 19 časova

MARKO MARŠIĆEVIĆ
KREATIVNA POLITIKA

U javnosti, među pojednicima i u različitim medijima, u poslednje vreme se oštro kritikuju kadrovska rešenja, koja su se dogodila u gradskim institucijama kulture. Po čemu se LDP razlikuje od drugih? Zato što ima Savet za kulturu, medije i kreativnu industriju, koji većinom čine ljudi koji nisu članovi LDP. Ovaj Savet je nastao krajem maja 2009. godine i predstavlja plod jednogodišnjeg rada ljudi u LDP-u, na polju kulture grada.
Da li je taj rad vidljiv? U ovom trenutku nije, zato što su procesi koje je LDP pokrenuo spori i zato što će se rezultati tog rada videti u narednim godinama. Šta smo želeli da postignemo radom Saveta? Da stvorimo novi sistem vrednosti u kulturi, da produbimo partnerstvo politike i ljudi u ovoj oblasti, da kreiramo koncept razvoja i novu kulturnu politiku i da napravimo presek trenutnog stanja u kulturi.
Šta smo videli u tih godinu dana? Da je gradska kultura uspavana, da nema plan i viziju, da ne korespondira sa evropskim sistemom i da je, nažalost, pod velikim uticajem politike, u gotovo neizmenjenom obliku od 2000. godine.
Kakvo je konkretno stanje u kulturi grada? Beogradska kultura je glomazna i etatizovana. U Beogradu postoji i finansira se preko budžeta grada, 36 institucija kulture, 2 javna preduzeća i 11 manifestacija. U kulturi grada zaposleno je skoro 1400 ljudi. Sve ostale inicijative u gradu finansiraju se kroz konkurse, koje sekretarijat raspisuje svake godine, u različitim oblastima kulture. Sredstva koja se dele na tim konkursima veoma su mala u odnosu na sredstva sa kojima se finansiraju ustanove kulture.
...
Kako to može da se promeni? Jedino kroz rad u tim institucijama. Tu dolazimo do ključnog pitanja: kako je moguće da smo mi podržali odredjena rešenja drugih stranaka? Ovo čisto političko pitanje imalo je dve alternative. Prvu, da se u Beogradu organizuju novi izbori i drugu, da na vlast u Beogradu dođe neka druga koalicija, koja bi dovela neke druge ljude u te institucije.
Šta je trebalo da uradimo? Da radimo ovo što trenutno radimo ili da ostanemo po strani i priključimo se tom velikom broju pasivnih kritičara sa strane. Stav LDP-a je po pitanju vlasti u Beogradu je poznat - departizacija i depolitizacija života. Na javnom pozivu za institucije kulture podržali smo stručnjake, ljude sa bogatim profesionalnim biografijama, spremne da sprovode program normalnog života, a ne partija i klanova. Takve ljude smo podržali i u upravnim i nadzornim odborima.
Čitav tekst možete naći na:
http://www.ldp.rs/blog/marko_marsicevic.999.html

DAN SEĆANJA NA SREBRENICU

Četrnaest godina tema srebreničke tragedije, njeni uzroci i razmere, nisu dobili u javnosti pažnju kakvu zaslužuju. Tu pre svega mislim na odnos prema politici koje je dovela do genocida i omogućila da o životu tolikog broja ljudi odlučuju oni koji su danas ili osuđeni pred sudovima za najteže zločine ili su begunci od pravde.
Jedanaesti jul treba i u Srbiji da bude dan sećanja na zločin, ali svaki budući dan treba da bude dokaz spremnosti i sposobnosti da vodimo politiku koja će popraviti odnose u regionu, a porodicama žrtava obezbediti osećaj pravde. Odmah moramo da usvojimo deklaraciju i odluke da bismo ispunili obaveze prema budućnosti sopstvenog društva i prema presudi međunarodnih sudova.
O tome treba govoriti i kada tumačimo razloge stava Holandije prema nama, jer je to zapravo stav prema državi za koju njima, u ovom trenutku, izgleda da nije jasno odbacila staru politiku i da nije napravila potpuni diskontinuitet. Mi smo država koja pokreće postupke pred Međunarodnim sudom pravde a sama nije spremna da ispuni obavezu iz presude tog suda kojom smo proglašeni odgovornim za nesprečavanje zločina i neizručenje optuženih za genocid.


Komentari
Ostavite komentar Pristigli komentari (0)

Ne postoje komentari za vest. Budi prvi koji će komentarisati!