Pismo Borisu Tadiću

Predsedniku Republike Srbije

Borise,

Potrebu da ti napišem ovakvo pismo imao sam odmah pošto si položio zakletvu za Predsednika Srbije. Odlučio sam da sačekam. Ubedio sam sebe da ti vidiš nešto što ja ne vidim, da ti znaš kako, na način drugačiji od mog, mogu da se ostvare ciljevi iza kojih su građani stali 5-og oktobra 2000. godine. Sada ti je valjda jasno da je kohabitacija prirodno političko stanje u Srbiji. Da je taj dogovor svih sa svima, pravdan navodnim najvišim interesima, zapravo serija bez kraja, u kojoj si ti trenutna epizoda. Scenario je poslednji put vidjen u fazi petooktobarskog partnerstva, koje je trajalo dok od Vojislava Koštunice nismo napravili pobednika, a on od sebe čuvara poretka svrgnutog Slobodana Miloševića. To znači da je kohabitacija moguća jedino kada postoje identični ciljevi. Ti kao politicar javno govoris o tom cilju. Danas želim da ti iskreno kažem šta mislim o situaciji u kojoj se nalazi naša zemlja i onome što treba uraditi. Hoću da te uverim da je vreme da shvatiš kako si sve dalje od cilja društva a sve bliže cilju onih koji opstanak tog istog društva dovode u pitanje. Činim to u želji da ti pomognem, bez ikakvih zadnjih namera.
U junu je za tebe glasalo 1.700.000 ljudi. Glasali su za evropsku Srbiju, a mnogi među njima i za tvoju politiku kohabitacije kao načina da se do takve Srbije dođe. Ali problem nije u kohabitaciji, već u onima sa kojima se kohabitira i njihovim namerama da te prevare i iskoriste, za sebe a protiv nas koji smo te birali. Prosto, sa njima ne možeš da ostvariš ono zbog čega su ljudi glasali za tebe. Zar to ne dokazuju sledeće činjenice:
-medjunacionalni odnosi u Srbiji su se toliko pogoršali da je Evropa ponovo počela njima da se bavi;
-ne poštuju se međunarodne obaveze i time se zemlja uskraćuje za prava i pomoć koji su joj neophodni za razvoj i nastavak reformi;
-beži se od suočavanja i raskida sa prošlošću za šta je paradigma saradnja sa Haškim tribunalom. A valjda ti je jasno da je raskid sa mračnom prošlošću moguć jedino kroz bezuslovnu saradnju sa Hagom;
-procesi na i oko Kosova i Metohije su se toliko ubrzali da je jasno da ce u tvom mandatu biti rešen njegov konačni status. Obojica znamo kakavo će biti to rešenje, ako momentalno ne dođe do krupnih promena u politici Beograda. Jednostavno, kroz konflikt sa svetom, u kojem se sada nalazimo, izgubićemo mnogo više;
-privatizacija je zaustavljena, a umesto nje danas se u Srbiji vodi kampanja protiv svih koji hoće da rade i ulažu bez obzira odakle su. Na udaru su čak i investicije koje dolaze iz zemalja Evropske Unije. Kao alternativa se nudi nacional-socijalizam u formi patriotske ekonomije;
-međunarodna finansijska pomoć je izgubljena. Poslednji razgovor bez rezultata doveo je pod znak pitanja sporazum sa MMF;
-Državna zajednica Srbija i Crna Gora, umesto da unapredi odnose dve države, svojom nefunkcionalnolšću ih dodatno komlikuje. Dok EU usvaja Ustav za 21. vek, u Srbiji se novim Ustavom manipuliše u dnevnopolitičke svrhe;
-Vlada Srbije nema ni znanja, a ne oseća ni potrebu da menja Srbiju na bolje;
-pod takvom vladom napadnuta je nezavisnost pravosuđa. Nizom odluka tužilaštvo i sudovi su dovedeni u v.d. stanje. Najžešćem pritisku izložen je Specijalni sud i sudski proces ubicama Zorana Đinđića. Članovima Sudskog veća se otvoreno preti, napadaju se svedoci. Sudski proces se zloupotrebljava u kompromitujućem obračunu sa politikom i vizijom ubijenog predsednika naše stranke i Vlade;
-smenjuju se dobri i pošteni policajci, a na njihova mesta dovode partijski poslušnici;
-sve institucije se razgrađuju u ime jačanja crkve, vojske i grupe akademika kroz ponovnu afirmaciju njihove ideologije iskazane u Memorandumu. Oni su kreatori antihaškog lobija koji iz senke upravlja Srbijom gradeći na Ljotiću i Staljinu nacional-socijalističku državnu politiku. Oni moraju da budu zaustavljeni, ne zato što mi mislimo drugačije od njih, već zbog toga što su oni ta prošlost sa kojom moramo da raskinemo. Moraju da budu zaustavljeni zbog toga što njima smeta Evropa u našim školama, zato što se plaše engleskog jezika, kompjutera i nauke. A to su upravo vrednosti koje su neophodne našoj deci da bi živeli bolje i srećnije od nas.
Siguran sam da ti moraš više od ovoga što trenutno radiš. Moraš više od protokola i političkog marketinga na šta si sveo svoju politiku.
To nije ono što je potrebno građanima Srbije. Ti si taj koji njima mora da saopšti da joj budućnost nije u primitivizmu i zločinu. Ti prvi to treba da kažeš, da ohrabriš pokolebane i zbunjene. Ti prvi treba da pokreneš pozitivnu energiju koja postoji u Srbiji.
Veruj mi to su jedini razlozi zbog kojih si izabran za Predsednika Srbije. Zbog toga su ljudi glasali za tebe, a mislili na politiku Zorana Đinđića koja mora da se nastavi.
Prestani da daješ legitimitet Vladi Republike Srbije, jer su to kroz glasanja na predsedničkim i lokalnim izborima već učinili građani. Ako to ne uradiš, sutra ćeš kao predsednik Srbije biti prevazidjen kao što je danas prevazidjen njen premijer. Kreni bez oklevanja, jer tvoja neodlučnost i dileme konsoliduju politiku i političare koji su nas uništili i učiniće to opet ukoliko im pružiš šansu. Ako ne budeš odlučan i jasan, drugačiji nego što si bio do sada , snage prošlosti će postati jedina alternativa a zemlji je, kao što si joj i sam obećao, potrebna buducnost. Sruši sve prepreke na putu demokratizacije i tranzicije pre nego što oni koji su ih postavili počnu da ruše tebe. Posledice tog sukoba, o kojima sigurno razmišljaš, postoje, ali je njihova cena manja od cene koju će platiti društvo ako se nastavi ovako.
Zaustavi beg Srbije od problema koji traže momentalna rešenja. Uradi ono što je nužno i tako postani prvi srpski predsednik koga će vreme afirmisati a ne demantovati. Saopšti društvu istinu bez obzira šta o njoj misle svi oni koji je ne razumeju ili ne smeju da je razumeju:
-budi Predsednik i pozovi kosmetske Srbe da izadju na izbore. Svi smo odgovorni za sudbinu tog naroda kojim se i danas manipuliše kao što je to radio Slobodan Milošević iako ni ti, ni ja, kao ni većina građana Srbije tamo nismo živeli, niti ćemo živeti. Radikalizacija, što je posledica neučestvovanja na izborima, odgovor je eksremiste koji je po definiciji neodgovoran., Demokratizacija, odnosno izbori, pa i kada si u manjini, jesu odgovori razumnog čoveka. A samo takav čovek može biti odgovoran . Tvoj posao je da budeš odgovoran i to je ono što će se pre ili kasnije razumeti. Pre u svetu, kasnije u Srbiji. A bez podrške tog sveta našim ljudima na Kosovu i Metohiji nema života. Kada ga bude, razumeće te i Srbija;
-ti kao Predsednik Srbije nemaš ovlašćenja da pošalješ bilo koga u Hag. Ali ti si dužan da objasniš ko to ne radi svoj posao iako ga zakon na to obavezuje. Ti si dužan da takvima uskratiš svoju podršku i pozoveš ih na političku i zakonsku odgovornost pre nego što svet pomisli kako su svi gradjani Srbije saučesnici velikog ratnog zločina kojem se sudi pred sudom Ujedinjenih nacija;
-ako želiš da se haškim optuženicima sudi u Srbiji, a verujem da ti je to iskrena želja, onda shvati da pre toga moraš da zaštitiš poštene policajce, tužioce i sudije. Oni stradaju zbog toga što rade hrabro i beskompromisno. Ti ne smeš da sudiš i presuđuješ, ali moraš da se suprotstaviš onima koji u Srbiji danas na njih vrše pritisak.. Doprinesi da se prekine zavera ćutanja, prikrivanja i laganja o onome što se u Srbiji desilo 12-og marta prošle godine To možeš da uradiš tako što ćeš da postaviš pitanje zašto se ljudi u policiji, tužilaštvu i sudstvu čija je dužnost bila da utvrde tu istinu premeštaju, sklanjaju i otpuštaju. Ne smeš da budeš nemi posmatrač tog žrtvovanja zakona i pravde, nemi posmatrač amnestiranja zločina i ohrabrivanja zločinaca ;
-budi lider i preuzmi inicijativu u raskidu sa kriminalnim nasleđenjem čije je jezgro opstalo u institucijama koje su bile oslonac u sprovođenju politike terora - Kontraobaveštajnoj i Obaveštajnoj službi Vojske, sada Vojno-bezbednosnoj agenciji. Nedopustivo je da se na čelu Vojske SCG nalazi Branko Krga, čovek koji predstavlja čuvara anti-haških i anti-reformskih snaga. Iskoristi svoju poziciju u Vrhovnom savetu odbrane i hitno smeni načelnika Generalštaba. To uradi tako da ne dozvoliš da na njegovo mesto, pored puno kvalitetnih i sposobnih ljudi koji nisu kompromitovani, dođe već pripremljena zamena, nova ličnost sa starim zadatkom;
-snagom svog predsedničkog autoriteta suprotstavi se ludostima ekonomskog patriotizma koje nas vraćaju na zatvorenu dirigovanu ekonomiju. To odgovara interesima malobrojnih koji ne umeju da rade u otvorenoj privredi i njihovim službenicima u Vladi, koji bi da vladaju a ne da menjaju. Baš onima koji su bogatstvo stekli u mraku i izolaciji u koju ponovo hoće da vrate Srbiju i onima koji se tome nisu, niti će se suprotstavljati.
Srbiji je danas loše zato što o njenoj sudbini odlučuju loši i nesposobni. Zato je nemoguće promeniti stanje na bolje bez potpunog razlaza sa Vladom Republike Srbije koja ne želi, ne zna i ne može da uradi ono što je neophodno.
Borise, ako smo mi kao manjina oktobra 2000. godine bili primorani da dopustimo Vojislavu Koštunici da bude Predsednik naslednik, a ne Predsednik reformator, ti to danas ne smeš da radiš. Ovog 5-og oktobra većina građana želi ono što smo mi kao manjina želeli pre četiri godine. Budi pokretač te većine, a ne njena kočnica. Ne kockaj se sa tom podrškom već je iskoristi. Traži vanredne parlamentarne izbore, pre nego što ljudi koji su ti dali sve, pomisle da su se prevarili kada su poverovali da ćeš ti imati snage da ih povedeš u Evropu.
Od tebe ne tražim ništa više od onoga što sam radio i što ću nastaviti da radim, ništa više od onog što je radila Srbija kojom smo upravljali kroz našu stranku i vladu. Veruj mi da je, uprkos svemu, borba za modernu Srbiju jedini dostojan posao.

Čedomir Jovanović
Beograd, 4. oktobar 2004. godine